Putnička agencija Perzepolis d.o.o. | Bauerova 11, Zagreb

+385 1 55 77 550 info@perzepolis.hr |

Dojmovi o Centralnoj Aziji

UzbekistanTurkmenistanKirgistanPutem svile kroz 5 stanova

Uzbekistan – Privatno putovanje
 


Na spomen toplih i srdačnih ljudi uvijek raspoloženih za druženje, razgovor, gostoprimstvo i degustaciju domaćeg kruha i tradicionalnog jela «plov», polja pamuka, najslađih i najslasnijih lubenica i dinja ikada, Marca Pola i Amira Timura, pa džamija i medresa iz 12. i 13. stoljeća koje se diče starim putem svile od Khive na samom rubu pustinje, preko Bukhare i Samarkanda do dva i pol milijunskoga glavnoga grada Taškenta, preplavljuju me divni osjećaji i uspomene na zemlju središnje Azije, egzotičnog imena, egzotičnih fizionomija ljudi, krajolika, povijesti.
Uzbekistan, iz milja prozvan Uzbek, spoj je istoka i zapada, svile i pamuka, uzbečkog i ruskog, boja pijeska i neba gradića Khive i zelenog Taškenta, duha trgovaca karavanskog puta svile onomad i istog nasljeđa duha trgovaca sada.
Nezaboravna zemlja koja iz sveg glasa poziva na povratak.
Ariana

 

Uzbekistan – Grupno putovanje

Bilo nam je lijepo. Grupa je bila mala,ali odabrana,tako da smo cijelo vrijeme funkcionisali kao jedna familija.SVE JE BILO OKEJ I U NAJBOLJEM REDU.
Lijep pozdrav iz sunčanog Bihaća od Muminovića i Čavkunovića
Silvana i Irfan Muminović

Bilo je lijepo i zanimljivo.Marko nas je zbilja tetošio ,kao i vodička.Irina kao vlasnica agencije je isto bila krasna prema nama.
Dakle sve je bilo odlično,od početka do kraja!
Hvala i vama što ste organizirali ovo putovanje!

Pozz Siniša

 

Većina mojih prijatelja teško je mogla smjestiti Uzbekistan i Turkmenistan na kartu svijeta, kada su se iščuđavali kuda ja to ovog puta putujem. Kao da još nisu naučili, što neobičnije, tu sam ja. No, čarobne riječi „put svile“ odmah su izmamile osmijeh prepoznavanja, a gradovi Samarkand i Buhara, pa čak i Khiva, nikome nisu bili nepoznati. Već sam spomen na ove gradove evocira maštanja o karavanama na dugom putu iz Kine prema Bliskom Istoku i Evropi, devama koje na tom napornom putovanju preko planinskih lanaca i pustinja, donose začine i svilu kojom su se odijevale europske dame davnih vremena. Svaki od ovih gradova posjeduje određenu ljepotu i šarm. Khiva je malen grad koji u suton uranja u prošlost i sjećanja na svoja slavna vremena. Buhara je iznimno živahna ali još uvijek dovoljno mala da vam je sve na dohvat ruke, od iznimnih znamenitosti islamske arhitekture do mnoštva mogućnosti za kupnju originalnih suvenira. Samarkand je velik i stoga veličanstven. Mješavina istočne mistike, muslimanske religije i sjećanja na sovjetski režim čine Uzbekistan jedinstvenim. Uronjen u tradiciju, istovremeno pokušava kročiti naprijed u suvremeni tijek zbivanja. Pamtit ćemo ga i po zlatnim osmijesima, jer zlatni zubi ovdje su i danas znak blagostanja i stvar prestiža, iako istini za volju, koštaju manje od porculanskog osmijeha. Parola „glavno da se blješči“ vidljiva je posvuda, pa tako nije neobično sresti djevojke u zlatnim haljinama s dijademama na glavi usred bijela dana. Neobično, ali simpatično! Uzbekistan nas zaista oduševljava svojom raznolikošću, dobrohotnošću stanovništva, prirodnim ljepotama, poznatom rijekom Amu Darjom, pustinjom Kizil Kum u kojoj provodimo dva dana, velebnim medresama i džamijama. Turkmenistan pak može izazvati podijeljene osjećaje, jer svakako je manje atraktivan, ali ne i manje neobičan i kada je ovako usput, svakako ga se isplati vidjeti. Turkmenbaši je najviše traga ostavio u glavnom gradu Ašgabatu. Da li je arhitektura njegova doba lijepa ili ne, ovisi o osobnom ukusu, ali grad sagrađen u bijelom mramoru privlači pažnju. Uz to moderne ceste, vodoskoci koji se mjestimice protežu kao drvoredi… No, ipak, nešto nedostaje. Dokaz života. Ulice modernog Ašgabata su puste, stambene zgrade noću mračne, sve je nekako predimenzionirano, megalomansko, čudno. U svakom prostoru u koji ulazimo smiješi nam se sadašnji predsjednik Turkmenistana, a lik Turkmenbašija nalazimo još na njegovim zlatnim kipovima – velikim, naravno. Večeri provodimo u hotelu, jer policijski sat počinje u jedanaest, što je jednostavan način kako kontrolirati stanovništvo i malobrojne turiste. Osjećaj mnogih zabrana i kontrole „velikog Brata“ prisutan je cijelo vrijeme. Neobično, čudno, ali svakako vrijedno da se na kratko doživi. U Uzbekistan se vraćamo pješice, jer stanovnici ovih dviju država trebaju vizu za posjet susjedima pa prijevoz između dviju granica nije moguć, no s osjećajem kao da se vraćamo u obećanu zemlju.
Andrea Solar

 

 

Svako putovanje na koje se odvažimo ponajprije započinje u nama samima kao misao ili želja. Putujući, ne samo da upoznajemo ljude i krajolike svijeta, već upoznajemo i sami sebe.
Volim se nazivati putnikom i putovati , iako nemam mnogo praktičnog iskustva, jer me putovanja čine potpunijom osobom.
Odluka da krenem Putem svile kroz Uzbekistan i Turkmenistan pokazala se izvanrednom, bez obzira što je kod mojih poznanika ocrtavala veliki upitnik nad glavom.
Što izdvojiti iz tako impresivnog putovanja?
Bogatu povijest ( o kojoj sam prije puta vrlo malo znala), arhitekturu koja zadivljuje, nasmiješene domaćine ili pak ukusnu, obilnu i raznoliku hranu?
Svaki grad, mjesto, čovjek ima svoju priču koja je posebna i jedinstvena. Taškent, grad koji ima oko 5 milijuna stanovnika i podzemnu željeznicu ( jedina u centralnoj Aziji ) s prekrasno dekoriranim stanicama. Hiva, gradić s dušom i Ičan-Qalom, jedinstvenim muzejom na otvorenom. Ašgabat ( grad ljubavi???, kako nam je rekla naša vodička ), pun mramora, ogromnih zlatnih kipova i osjećaja nelagode. Buhara, u kojoj su se zaustavljale karavane na Putu svile, gradić je gdje ćete sigurno pronaći nešto za sebe od prekrasnih rukotvorina. Pustinja, koja izaziva poštovanje, jer je čovjek tako malen pred snagom prirode. Samarkand kojem se svi s razlogom dive, je povijest u povijesti, svijet u svijetu, grad koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ovo su tek sitni djelići u velikom mozaiku koji se naziva Put svile, put koji nas doziva, poučava, oduševljava i čini naš život bogatijim.
Vesna Perhoc

 

 

Što je to što čini bilo koje putovanje posebnim doživljajem?
Za mene to su ljudi, dobro raspoloženje, nepredviđene situacije, zanimljiva mjesta i događaji, boje, oblici, priroda…
Sve to pa i puno više imala sam prilike doživjeti na putovanju u Uzbekistan i Turkmenistan. Još uvijek kada pomislim na tih 15 dana, vidim široke, prijateljske osmjehe, nizove zlatnih zuba, šarenilo boja, okusa, mirisa i preplavi me ugodan i topao osjećaj povezanosti, bliskosti i domaće atmosfere.
Naša mala grupa od 8 ljudi, iako drugačijih svjetonazora, godina, nemjerljivo većih ili manjih pređenih kilometara po ovoj prekrasnoj Zemlji, uspjela je od prvog pa do zadnjeg trenutka uživati u zajedništvu i putovanju koje nas je, makar nakratko, spojilo.
Planirano putovanje u Kirgistan pretvorilo se u dvije opcije: ili povrat novca ili zamjena za putovanje u Uzbekistan i Turkmenistan. Ove, 2010. godine, u Kirgistanu su s Proljeća svrgnuli vladu, a nedugo nakon toga se okrenuli protiv lokalne Uzbekistanske manjine i situacija u toj Srednjeazijskoj zemlji postala je u kratkom roku vrlo nestabilna. Nisam trebala dugo razmišljati i moje ovogodišnje egzotično putovanje je umjesto Kirgistana postalo Uzbekistan i Turkmenistan.

Prvi dojmovi su vezani uz ranojutarnji dolazak u glavni grad Uzbekistana – Taškent.
Široke ulice s masivnim zdanjima, bez puno prometa i s malo prolaznika nisu u prvi mah odisale nekom naročitom dobrodošlicom. Pa čak ni ogromni ‘Uzbekistan’ hotel u kojem smo bili smješteni nije svojom vanjskom, neuobičajenom čeličnom strukturom ostavio naročit dojam. No, kaže se da prvi dojam ponekad može prevariti.
I tako su moje prve dojmove ubrzo zamijenile nesvakidašnje stanice Taškentskog metroa. Iako kruži glas da je to jedan od najljepših i najposebnijih metroa na svijetu koji trenutno ima 29 stanica od kojih svaka ima svoju glavnu temu kao okosnicu unutrašnjeg uređenja zapravo je nemoguće opisati koliko je ‘Toshkent metropoliteni’ poseban, drugačiji i jednom rječju – predivan. Svaka stanica je malo umjetničko djelo sa puno mozaika, stupova i ornamenata, čista i uredna, bez puno gužve i buke. Umjesto klasičnih kartica ili karata koje se koriste u većini današnjih metroa, ovdje cijela stvar funkcionira na principu žetona. Nažalost, fotografiranje tamo nije dozvoljeno jer je njihov metro označen kao vojni objekt i na svakom koraku možete sresti tirkizno-uniformirane policajce, čuvare reda i zakona koji , činilo se tako, drže četvore oči otvorene. ‘Toshkent metropoliteni’ je trenutno jedini metro sustav u Srednjoj Aziji koji je u funkciji, a otvoren je 1977.godine kao sedmi po redu metro u bivšem Sovjetskom Savezu.
Već tu prvu večer, uz glasnu muziku, ples trbušnih plesačica i braće blizanaca koji su plesali kozačke plesove dalo se naslutiti kakva neobična avantura nas čeka u danima koji su uslijedili…

Nakon uspješnog lokalnog leta Uzbek airways-om stigli smo u Hivu te smo naš treći dan proveli u cjelodnevnom razgledavanju tog neobičnog grada-muzeja. Unutar zidina unutrašnjeg grada, koji se naziva Ičan Qala, nalazi se ogromni ali nedovršeni minaret i medresa Muhammad Amin kana koja je trebala biti najveća medresa u Centralnoj Aziji.
Ubrzo smo se ‘pogubili’ po uskim ulicama Hive jer su nas preoteli uporni i neumorni prodavači sa svojom lokalnom ponudom raznoraznih štandovskih drangulija. Sa svih strana se činilo da dolaze glasovi muški, ženski, dječji: ‘Madam, mister, mister, madam…buy, buy, buy’
Kada smo se konačno othrvali toj navali, sjeli smo ručati u dvorište restorana u centru Hive, gdje su nas smjestili na povišeno postolje-krevet presvučeno sa tepisima, a u sredini kojega se nalazio niski, široki stol, prepun hrane. To je tipični izgled tradicionalnog objedovanja i sjedenja koji smo susretali na dosta mjesta tijekom puta ali ovaj nam je bio poseban jer je bio prvi takav. Nakon ručka smo se odlučili još neko vrijeme tamo zadržati i odmarati ispruženi na ogromnim jastucima na krevetu-stolu. Idealna stvar za one koji vole uživati u polaganoj degustaciji jela i pića i posebno za one koji vole odmoriti nakon objeda.
U Hivi smo se zadržali i u unutrašnjosti mistične džamije sa 218 stupova od kojih je svaki poseban jer ima različite rezbarije i oblik.
Zašli smo u našem istraživanju i u neke manje turističke, a više siromašnije dijelove grada koji izgledaju kao da je netko naljepio fasade od blata na pročelja siromašnih domaćinstava. No i tamo, u tom siromaštvu naišli smo na dječicu koja su s nama pričala na odličnom Engleskom jeziku, a imala su pregršt pitanja otkuda smo, kako nam se sviđa njihov grad te kamo dalje idemo. Zanimljivo je da su nas sa pragova svojih kućeraka sa svih strana domaćini zvali da uđemo u njihove domove i pogledamo kako oni žive.
Već umorni od hodanja i promrzli od ledenog vjetra koji je cijeli dan puhao mjestom popeli smo se na najviši vidikovac u gradu sa kojega smo promatrali kako Hiva lagano i sigurno tone u sumrak.

Naš četvrti dan puta obilježio je odlazak iz Hive prema nedalekoj granici gdje smo u mjestu Dašoguzu ostavili iza sebe Uzbekistan i stupili na Turkmenistansko tlo. Odmah smo krenuli dalje prema Koneurgenču gdje se nalaze mauzolej Turabek Hanuma, najviši minaret Središnje Azije – minaret Kutlug Timura, mauzoleji sultana Tekeša, Arslana II, Najmetdin Kubrae i sultana Alija. Mlada djevojka koja nam je kratko bila vodič (od granice Uzb-Turk pa sve do aerodroma u Dašoguzu sa kojega smo poletjeli za Ašgabat) ponudila nas je po putu sa lokalnim jelom – kolačićima od tijesta punjenim sa bučom koji su još bili vrući jer ih je njezina majka upravo ispekla. Ona mi je ispričala kako nije jednostavno upisati fakultet u Turkmenistanu jer ih ima svega nekoliko i svi su smješteni u Ašgabatu, a puno mladih ljudi želi studirati i moguće je da se desi da za upis traže velike sume novca što je za lokane ljude pravo bogatstvo pa se neki od potencijalnih studenata ipak odlučuju za sveučilišta u Rusiji, npr. u St. Petersburgu.

Nakon obilaska Koneurgenča i njegovih znamenitosti vratili smo se u Dašoguz i hvatamo večernji, lokalni let Turkmen airwaysa za Ašgabat. Tamo nas je dočekala Jennet (lokalni vodič) koja nas je već drugo jutro odvela u obilazak ogromnog Gulustan bazara u Ašgabatu, a tamo me je preplavilo šarenilo boja, mirisa i okusa sa bezbrojnih štandova na kojima lokalni trgovci još uvijek koriste prekrasne, zelene, starinske vage.

Ašgabat, glavni grad Turkmenistana nazvala bih bijelim, mramornim gradom jer je većina zgrada, građevina pa i džamija obložena mramornim pločama i ima neki uštogljeni izgled. Još uvijek se na pojedinim mjestima mogu vidjeti kipovi bivšeg predsjednika koji su ili zlatni ili pozlaćeni, a široke ulice grada pretrpane su vodoskocima i fontanama i sve skupa izgleda kao predstava kiča iako, moram priznati, i taj pretjerano bijeli, sjajni i kičasti izgled ima svoj šarm i ljepotu. Na našu žalost, nismo uspjeli niti jednu od tih par večeri u Turkmenistanu izaći na ulice, u ‘noćni život’ jer od 11h navečer tamo počinje policijski sat i tada nema šetanja po ulicama, a i većina barova i restorana se zatvara.
U obilasku Ašgabata posjetili smo i prekrasnu mramorom obloženu najveću džamiju u Središnjoj Aziji – Ruhy. Iako sam mislila da žene u džamije ne mogu ulaziti bez marame na glavi, od nas se u obje zemlje u većini slučajeva očekivalo da samo pokrijemo ramena ili pak nismo morale ništa dodatno oblačiti na sebe. Fascinirao me način na koji se ljudi mole u džamijama, jer taj tihi slijed pokreta, od stojećeg i klanjajućeg pa prema polusjedećem i tako u krug ima neki poseban mir u sebi. Bez obzira na naše kratkotrajno prisustvo, nitko od ljudi
Ratka Vujčić

 

 

Godišnji odmor je završio i po povratku na posao zatekla sam vaš mail.Mi smo se vratile dan kasnije jer je let iz Biskeka za Istanbul kasnio 6 sati tako da nismo uhvatli let za Zagreb, pa nam je avio kompanija osigurala smještaj te smo letile sa danom zakašnjenja.Što se tiče Kirgistana, teško je prenijeti dojmove i ispričati to putovanje, jer je to sasvim jedan drugi svijet.Prekrasna priroda i siromašni, zapušteni gradovi i sela. Putovanje je u cijelosti teklo po programu i stvarno nemamo primjedbi. Svakako bi pohvalile našeg vodiča g. Zackira, te molimo da naše pohvale prenesete Explor Asia, agenciji koja ga je angažirala. On je svoj posao obavljao profesionalno i odgovorno, uvijek ljubazan i na usluzi. Za putovanje po Kirgistanu je to vrlo važno jer se kao stranac i turist teško možete snaći sami. Isto tako pohvale i našem vozaču Sregeju.
Toplo se nadam još nekom putovanju preko vaše agencije.

Alkica Kolega Zubčić

 

 

Premda se može pohvaliti raznovrsnom, katkada i vrlo dojmljivom prirodom te remek-djelima arhitekture mnogih epoha, Središnja Azija ipak najviše očarava svojim stanovnicima, tom nevjerojatnom mješavinom sličnosti i različitosti koja dobronamjernog, a ipak pomalo ukočenog Europljana osvaja toplinom i susretljivošću.

Igor Jemric

 

 

 

10 dana | Cijena od: 10.490 kn
Tip putovanja: Grupno ·
11 dana | Cijena od: 8.900 kn
Tip putovanja: Privatno ·