Velikih strmina nema i nije potrebna nikakva alpinstička oprema.
Naravno da to nije ni malo lagan pothvat zbog velike nadmorske visine , gdje je zrak razrijeđen i gotovo svaki penjač osjeti simptome visinske bolesti, koji su na sreću prolazni i potpuno nestaju nakon silaska.
Uz manjak kisika potrebna je i prilična izdržljivost, jer su staze za penjanje dugačke i savladavaju se visine od 700 do 1.200 metara dnevno.
Može se reći da je putovanje prilično avanturističko zbog težine i smještaja u šatorima, ali ima svoju draž i ljepotu jer se krajolik mijenja od prekrasnih šuma, do visova gdje je samo kamen i pijesak. Oprema mora biti prilagođena svim godišnjim dobima od tropske klime u podnožju do zimskih uvjeta na samom vrhu Kilimandžara.
Sve u svemu ovo nije turističko razgledavanje, nego pothvat u kojemu sudjeluje svaki član ekspedicije, od nosača, kuhara, vodiča i naravno članova ekspedicije. Idealan je za neiskusne penjače koji žele veliki trofej u vrlo kratkom vremenu , ali svakao nije lagan i bezopasan.
Fizička sprema, izdržljivost, upornost, skromnost svakako su odklike koje morate imati ako hoćete da uspijete …