Kada smo krenuli na put nisam imala neku jasni viziju puta, ali svaki dan nosio je nešto novo. Šri Lanka posjeduje ono nešto… Splet kulturnih mjesta, prirodne raznolikosti koje smo proveli aktivno u pješaćenju ili vožnjom terencima. Posebno su nas oduševili ljudi koji su ponekad činili plahi, a opet su bili radoznali i vrlo pristupačni.

Šećer na kraju je svakako bila prekrasna plaža u Mirissi, gdje smo imali vremena posložiti dojmove i uživati u skakanju u valove… e da se mogu vratit!!!

Zašto Šri Lanka?“, pitao nas je na početku putovanja naš dragi vodič. Nije dobio niti jedan suvisli odgovor. Tek sam kasnije malo razmišljala o tome. Odabir je, smatram, nešto što se samo po sebi dogodi, nema tu previše filozofiranja. Svaki je kutak Zemlje lijep, pa je onda samo stvar trenutačnog raspoloženja i redoslijeda hoće li prednost imati Albanija ili Libanon, Maroko ili Šri Lanka… Dosad se nisam razočarala. – Ta, još socijalistička, mala zemlja u Indijskom oceanu, bogate povijesti i bogatoga duha odradila je svoje – uspjela me impresionirati. Da li je tu bila presudna mistična Sigiriya, živopisni Kandy pun boja i mirisa, monumentalni kipovi Bude uklesani u stijenama, Galle sa lijepom kolonijalnom arhitekturom, bujna tropska vegetacija, ocean pun malih Nema i velikih kitova, savršena temperatura, primamljive gurmanske delicije sa curryjem kao glavnim štihom ili pak nevjerojatna srdačnost i neposrednost Šrilankanaca, nije ni važno. Glavno da se djelić tog otoka trajno ucrtao u moj mentalni sklop.

Kao što se često dešava u životu, neplanirane stvari ispadnu super. Tako smo mi planirali naš put za novogodišnje praznike na Karibe, a završili na azijskom otoku. Društvo nam je nenadano otkazalo dugo planirani put, i postavilo se pitanje – što sad na brzinu organizirati. Srećom, moja suradnica mi je baš u pravo vrijeme spomenula da postoji super turistička agencija Perzepolis i da njen susjed vodi grupu u Šri Lanku. Otišla sam na web stranicu, napisala e-mail i uskoro se čula s Ivonom.

Svidio mi se planirani itenerer, dosta se obilazilo prirodnih i kulturnih vrijednosti, nije bio uključen samo pasivni odmor u nekom resortu, iako je bilo na kraju osigurano vrijeme za odmor uz more.

Ono što mi se odmah svidjelo je odnos agencije prema korisnicima, shvatila sam da se radi o ljudima koji i sami vole putovati i to na sličan način kao i ja. To mi je bilo važno, jer rijetko putujemo s agencijama. Naša mala grupa (10 osoba + vodič) našla se s Ivonom i Muhamadom na piću prije puta, a to smo ponovili i nakon povratka.

Na put smo krenuli 28.12. 2010. preko Pariza i Dohe. Put je bio dug, imali smo i zakašnjenje, tako da smo propustili prijepodne u Colombu. No to nas nije omelo da se nakon kratkog odmora s lokalnim vodičem uputimo u obilazak grada. Provezli smo se pored Gradske vijećnice, Trga nezavisnosti, Međunarodnog kongresnog centra i kroz Vrtove cimeta – uglednu rezidencijalnu četvrt. Iako ima lijepih lokaliteta (budistički hram na otočiću u jezeru, veliki Budini kipovi, neke kolonijalne zgrade, hinduski hram, itd.), Colombo nije mjesto na kojem se treba dulje zadržavati. Srećom je hotel bio smješten blizu mora, pa smo se predvečer prošetali, zajedno sa stotinama stanovnika, predjelom uz obalu. Sve je bilo puno svijeta – obitelji budista, muslimana, hindusa, djeca sa zmajevima, štand do štanda s raznolikom hranom, različiti mirisi. Zaista živopisno. Ugodno mjesto za hladno piće pronašli smo u kolonijalnom hotelu na samoj obali.

Sljedećih dana smo putovali i svaki smo dan posjetili neko od značajnih lokaliteta, mnogi od njih pod zaštitom UNESCO-a :
• Sigiriya – tvrđava iz 5. st. na 200 m visokoj Lavljoj stijeni okruženoj gustom džunglom
• Dambulla i hramovi u pećinama sa 157 kipova Bude i budističkim freskama
• Kandy – lijepi grad na jezeru, u kojem smo posjetili hram Budinog zuba u kojem se, navodno, čuva najsvetija relikvija – Budin gornji lijevi očnjak; uživali smo i u predstavi Kandijske kulture, uključujući i hodanje po žeravici
• Pinnawala – sirotište za slonove, s impresivnim scenama kupanja u obližnjoj rijeci
• Haputale i Nacionalni park Horton, gdje smo planinarili tri sata i imali priliku vidjeti plantaže čaja
• slapovi Ravane i Nacionalni park Yala
• Galle – gradić na moru s povijesnom tvrđavom koju su utemeljili Portugalci, a kasnije proširili Nizozemci
• i na kraju dva dana uživanja u Mirissi, u hotelu Paradise Beach Club, hotelu po mjeri čovjeka.

No sve se to možete pročitati u ponudi puta, a pretpostavljam da imate i neke svoje ideje kako to sve izgleda. Ja se sjećam Cejlona (kako se tada zvao) iz svog djetinjstva, kada se Tito družio sa Sirimavo Bandanaraike premijerkom te otočne zemlje (prvom ženom premijerkom na svijetu). Stoga mi je bilo drago što smo posjetili njeno zadnje počivalište u lijepo uređenom parku.

No, sjećajući se tih dana, nekako sam očekivala da je zemlja naprednija i da su ljudi bogatiji. Iako nije siromaštvo kao u Indiji, ipak većina ljudi živi vrlo skromno. Imali smo priliku posjetiti jednu seosku obitelj, koja nas je toplo dočekala i u znak dobrodošlice skuhala nam vrlo ukusan kukuruz.
No, ono što je meni, a rekla bih i cijeloj grupi bilo isto tako dragocjeno kao i sam put u tu daleku zemlju, su bili upravo suputnici. Šri Lanka je gusto naseljena, ceste su uglavnom loše i duga je vožnja za prelaženje relativno kratkih udaljenosti. No, to je našoj grupi bila prilika za upoznavanje, druženje, prepoznavanje, smijanje, zafrkavanje.

Takav dobar tim je zaslužan što smo uspjeli i promijeniti plan puta prema našim željama i potrebama, smanjili smo vrijeme za posjet dućanima, ali smo se zajedno npr. vozili u koloni tradicionalnih trokolica do jednog lokaliteta s velikim Budinim kipom.

Vikum, naš lokalni vodič je bio zbunjen našom grupom – nije nas zanimala kupovina, stalno smo imali neke svoje ideje, dečki su npr. igrali kriket s lokalnom ekipom u jednom malom planinskom gradiću. Bilo mu je u početku čudno što se prema njemu odnosimo kao dijelu ekipe, što ga zovemo da s nama sjedi za stolom, što mu je naš super vodič Marko donio na poklon bajadere, što smo ga natjerali da nam pjeva u autobusu. No, na kraju smo mu se ipak svidjeli, iako je stalno brinuo jer smo lutali okolo sami, kad nam se prohtjelo.
Bilo nam se teško rastati, no dobro smo iskoristili višesatno čekanje u Parizu. Muž i ja smo slavili godišnjicu braka i to je bila prilika da je proslavimo s našom novom ekipom.
Dosta putujem, privatno i poslovno, no ovo mi je putovanje zaista jedno od najljepših – zbog same zemlje, zbog Perzepolisa i zbog super ekipe.

Pozdrav ekipi!

Kad smo svojim poznanicima konačno otkrili ovogodišnju destinaciju godišnjeg odmora, izazvali smo, blago rečeno, čuđenje tipa – znamo da uvijek izmišljate bijesne gliste, ali ovo je i za vas „too much“ – pa kaj imate tam za vidjeti, pa tam su vam Tamilski tigrovi, čuvajte glavu… bili su neki od komentara…
A nas je stalno provociralo nešto što nam je svojevremeno rekao jedan od brojnih prijatelja putovanja – ako niste spremni za Indiju, a željeli biste osjetiti barem nešto od tog podneblja, krenite u Šri Lanku. Ona je još neiskvarena, priroda je veličanstvena, to se mora doživjeti…
I tako mi utvrdimo cilj, a o realizaciji….. pojma nemamo… No, budući da se u životu sve događa s razlogom, baš u vrijeme ozbiljnog diskutiranja o destinaciji, prijateljica nam proslijedi informaciju o jednoj agenciji, Perzepolisu, koja, gle čuda, nudi Šri Lanku, privatno putovanje, u terminu kojeg sami odabiremo….. To!!!!!

I tako započinje priča o Perzepolisu, o divnim ljudima, Ivoni i Mohammadu, koji istinski vole putovati, približiti ljudima nepoznato i neistraženo, koji s iskrenom strašću organiziraju sasvim posebna putovanja i nakon koje niti jedna druga agencija nije isto…

I tako je započela avantura zvana Šri Lanka – upoznavanje otoka s prekrasnim rižinim poljima što se miješaju s plažama zlatnog ili bijelog pijeska, kokosovih palmi, planinskih vijenaca i plantaža čaja, nasada mirodija opijajućih mirisa, tropskih prašuma, budističkih i hinduističkih hramova i stupa (pagoda), slonova….. Ljudi su prijazni, nenametljivi, no ponosni. Mi, stranci, bijelci, još smo uvijek djeci nepoznanica, pa nas stalno pogledavaju onim svojim velikim tamnim očima, upiru prstom u nas i natječu se tko će se s nama slikati….
Kuhinja je egzotična, prepuna raznovrsnog, maštovito priređenog povrća, izuzetno ukusna i doooobro začinjena (s razlogom – tako se suzbijaju eventualne želučane nepogode)… No, kako su srdačni domaćini, maksimalno se trude ugoditi gostu, pa će oni razmaženi u hotelima moći uživati i u različitim delicijama svjetske kuhinje.

A vidjeli smo:

– Pinnawallu, prihvatilište za slonove… Možete li zamisliti 50-tak slonova, različitih veličina, od onih najmanjih koje mame i tete slonice skrivaju između sebe, do onih najvećih, s kljovama dužim od metra, kako lijeno, dva puta dnevno, u pratnji tek tri do četiri vodiča, kreću sa svoje livade, preko ceste, kroz selo, između dućana s raznovrsnim drangulijama, do odredišta – rijeke… I tada započinje kupanje, brčkanje, zalijevanje vodom, a ako imate sreće (kao što smo imali mi), iz krda će se iskrasti dva mladunca i doći do vas, na metar (naravno, sreća je kratko trajala…. mame i tete su pripravne)

– Kulturni trokut u središtu otoka (Kandy – Polonnaruwa – Anuradhapura) koji pruža prvi pravi dodir s budizmom, što je prepoznao i kao svjetsku baštinu zaštitio UNESCO.

– Dambullu – jedinstveni kompleks hramova unutar pećina, koji predstavlja jedno od najimpresivnijih budističkih svetišta. Do Dambulle se stiže stepenicama bez kraja, prepunih malih majmuna koji, na našu sreću, omamljeni vrućinom nisu bili suviše raspoloženi za majmunarije… Impresivno je vidjeti s kojom su minucioznošću oslikane pećine, s nekoliko metara dugim kipovima Budhe u ležećem položaju….

– Sigiriyu – ranojutarnji uspon na tvrđavu u stijeni podno guste džungle je pustolovina koja se ne može propustiti. Beskrajno je strmo, djeluje vrlo opasno za penjanje, no u stvari je dobro osigurano, a pogled koji se pruža kad se konačno popneš, vrijedan je sveg truda… Apsolutno je nejasno kako su uspjeli izgraditi toliko masivnu građevinu na strmoj i posve goloj stijeni bez ikakvih izbočina..

-Wilpattu nacionalni park u kojem smo, u divljini i nesputane, imali sreće i vidjeli slonove, bivole, krokodile, iguane, šakale, paune, zmije (!!)…. Jedino su nam se leopardi sakrili….
I, treba li na kraju reći da je sve bilo OK, da od Tamilskih tigrova nije bilo niti T…, a jedina frka je promet…. Ajme, kako voze… Promet u oba smjera, dvije trake, uska cesta s dosta neravnina, a oni formiraju 5 do 6 kolona, i još pretiču… S tuk-tukom, naravno…
Naš prekrasni vozač (a po potrebi i vodič), De Silva, se u toj se priči snalazio majstorski (uz obilnu upotrebu trube, naravno)….

Draga Ivona,

divno smo se proveli na putovanju. Moram reći da je cijelo putovanje prošlo bez ikakvih problema, te da je bila čista uživancija. Sve o čemu smo brinuli u početku jest kolika je napojnica za sve i svašta dovoljna.

Vozač-vodič je bio odličan, informativan te zaista na visokoj razini.

Colombo nam se uopće nije svidio, ali što smo dalje putovali bilo je sve čudesnije. Jetwing lake hotel je savršen, wauu.

Sve što smo po programu gledali je divno, a najviše nam se dopala Sygeria i kupanje slonova u Pinaweli.

Nilaveli plaža je fantastična i drago nam je da smo tamo proveli 5 dana čiste uživancije i mira, toliko malo ljudi na tako divnoj plaži. U blizini Nilavelia je Trincomale i konerwaram kovil, divno mjesto za vidjeti i najbolje za kupovanje suvenira!

Kandy nam se kao grad najviše svidio, prekrasan je i tamo nam je nedostajao još jedan dan za samostalnu šetnju, da ga bolje vidimo.

Zapravo jedino što nam je nedostajalo je samostalna šetnja… Tamo kao da nije dozvoljeno šetati…

Majmuni su nas očarali.

Farma začina je je zapravo skupa ljekarna u kojoj imaš sreće ako nisi ponio novce.

Fascinirani smo bili kako ne možemo izdržati nakon 23h budni, te kako nema niti što za raditi poslije 22h. Nema kafića??? Samo sokovi…(osim u hotelima).

Ljudi su vrlo srdačni i od pomoći.

Sve u svemu bilo je odlično.

Vodič za Sri Lanku je jako bio drag , Deptee ( ili kako se već piše) jednostavan , skroman ..Stvarno mi je sve hirove ispunio .
Nije znao koliko sam luda ali je na kraju shvatio. Mi smo mu davali stvarno ok napojnicu za sve .
Ubacila sam si jedan posjet plemenu koji ti predlažem da uvrstiš ukoliko budeš imala slične goste kao ja .. molim te samo da ne kažeš vodiću da sam ti rekla jer je on to ” na crno” za nas odradio siroti se boji provizije ..Ali je rekao da mogu reći tebi da postoji taj izlet i da će ga on u buduće rado odraditi ako ko bude imao upit .. Imaš snimku mog plesa na FB zidu u tom plemenu . Neprocjenjivo iskustvo!

Kiša nam je padala svaki dan ali mi nije smetalo .. pasalo mi je sve .. i taj doživljaj tropske kiše .. priroda božanstvena .. životinje .. od kraljevske kobre , do slonova, majmuna ..
Upala sam i na jednu svadbu ?
Smještaj u prvom hotelu extra lijep.. drugi ga prati ..a nekako možda po novo uređenom je najmanje onaj na moru hotel zadnji bio..
Dobili smo i u drugom hotelu vino u sobu pa nas je iznenadilo ? Voće…

Jako su svi osjetljivi na napojnice i baš fokusirani na to .. tako da svakako se putnici moraju pripremiti sa sitnom lovom..

Maldivi su pojava, stvarno vrijede tih novaca jer je to perverzija.. jest da je umjetna srdačnost ali će ti tamo i “drek mirišati ” ako treba ? Fake osmjesi osoblja i naučeni pozdravi, sve u koreografiji , hahahah

Super odluka kombinacije beach bungalov – water bungalov i to je najbolja kombinacija ..hrana odlična isto ..Izleti tak- tak, nakon Sri Lanke nisu me nešto ostavili bez daha ..ideš pa ako uloviš recimo ražu ako ne ne .. ipak plaćaš ..Fotograf bezveze ne priča engelski pa smo odustali..
Ok je iako je kišna sezona jer ne izgoriš nego lijepo tamniš ispod oblaka i možeš biti cijeli dan na plaži za razliku od full sunčane sezone ..mislim da je najbolje ići sredina 4 mj..

Upalilo je da sam imala rođendan inače bi na areodromu u Maleu trebali čekati 6 sati da nas prevezu na otok .. pri povratku je isto kasnio avion 2 sata zbog vjetra .. tako da se dobro treba planirati ako slučajno nešto zapne.. ipak sam uspjela razgledati Male na povratku i to u 45 minuta … šprint s nekim vodićem mali je extra bio tak se ubrzao da je sve pokazao a mi trčali iza njega..

Nije nešto taj Male .. smrducka , mali je , i puno previše prometa ..par stvari za vidjeti – tržnica 1, tržnica 2 .. džamija ..i suvenirnica, predsjednikova kuća..