Od užurbanog Hanoia u kojem život zauzima svaki pedalj iskoristivog prostora, preko krstarenja mirnim vodama veličanstvenog Halong Bay-a do goleme delte Mekonga, Vijetnam će vas zasigurno oduševiti. Obilazeći prekrasne planine, rižine terase i šarena lokalna plemena kao i ponude na seoskim tržnicama sjevera, spuštajući se do centralnog Vijetnama i nekadašnje kraljevske prijestolnice Hue kao i šarmantnog trgovačkog gradića Hoiana bit će vam pre lako kofere napuniti suvenirima iz Vijetnama.

Posljednjih godina, kada razmišljam o nekom novom putovanju, nekako me posebno privlače istočne destinacije. Ove godine izbor je pao na Vietnam. I ponovno sam utvrdila zašto volim Istok: živost, šarenilo, užurbanost u kojoj ja ne moram sudjelovati osim kao dokoni promatrač, raznolikost okusa i mirisa, raznovrsnost suvenira, ljepota krajolika, …. Sve to doživjeli smo obilazeći Vijetnam od granice s Kinom na ugodno toplom, a noću i svježem, krajnjem sjeveru do sparnog Saigona i delte Mekonga na jugu. Posebno me oduševio boravak u sjevernoj pokrajini Sapi – krajolici rižinih polja, autentična sela, vesela dječica zabavljena igrom, crni bivoli velikih rogova, bistra rijeka,…A iznad svega, šarenilo boja – marama, torbica, prekrivača, stolnjaka i posebno nošnji različitih etničkih skupina koje se međusobno jako razlikuju a svaka je na svoj način atraktivna. Većina turista obilazi sam grad Sapu i okolicu, ali mi smo imali priliku posjetiti i tjedni sajam u zabačenom Can Cau – to je bilo nezaboravno! Zaista je bilo teško odoljeti porivu da pokupujemo pola sajma, naročito imajući u vidu cijene koje su nezamislivo niske. To šarenilo mi se povremeno još uvijek javlja pred očima, dugo nakon povratka s puta.

Znala sam da je Indokina drugi civilizacijski i kulturni krug, a saznala sam nešto i o povijesti, filozofiji i kulturi. Ponešto sam u životu i proputovala. Ipak, ništa me nije moglo pripremiti za svakodnevno i cjelodnevno obilje novih iskustava. Tropska klima, kaotične gomile motocikala i sumanuta prometna vreva koju možeš gledati satima, potpuno drugačija vegetacija, način stanovanja, hrana i običaji, desetine novog voća i novi ukusi onog već poznatog, za nas fascinanatan svakodnevni život i rituali, uz niz prekrasnih povijesnih građevina i vrtova budističko-konfucijanske ostavštine koji su se smjenjivali od sjevernog Vijetnama (Hanoi, vožnja džunkom po svjetski poznatom zaljevu Halong) do središnjeg Vijetnama (carske rezidenzije Hue i Hoian), prijelaza Hai Van i Dananga s Kineskom plažom, pa sve do legendarnog Saigona (Ho Chi Minh) – a sve uz miješanje snažnog tisućljetnog utjecaja Kine, stoljetnog utjecaja francuskog kolonijalizma i traume američko-vijetnamskog rata u 20. stoljeću. Skoro 2.000 km vlakom, polja riže u svim fazama, nasadi banana i stalno čuđenje što se sve može natovariti na moticikl ili bicikl. Vožnja čamcem kroz korijenje palmi u delti Mekonga, ljudi s koničnim šeširima, nasmijana lica. Nakon toga, dok su svi vijetnamski dojmovi još svježi, prelazak granice i druga zemlja, druga rasa, druga filozofija budističko-hinduističke Kambodže. Čuđenje oko toga što sve može stati u kombi ili na kombi i što se sve može ispržiti za jelo. Od gotovo neshvatljive crvenokmerske epizode oko Phnom Penha do golemog kompleksa Angkor (na 40C) koji ću morati posjetiti još koji put. Život na jezeru Tonle Sap, u plutajućim selima, u vrlo skromnim uvjetima, a onda dolazak u Bangkok, gigantsku, bogatu tajlandsku metropolu, gdje nakon svih onih dana provedenih gledajući kambodžanske drvene kućice na stupovima i skroman život, uglavnom bez struje, zabezeknuto gledamo nepregledan niz gigantskih poslovnih zgrada i nebodera, dinamiku Kineske četvrti, ležečeg zlatnog Budu u hramu kojim opčinjeni lutamo i koji izmiče opisu. Višesatna šetnja golemim kraljevskim, doslovno zlatnim, gradom, gdje je bolje napustiti histerični napor slikanja tisuća motiva koje otvara svako okretanje glave i shvatiti da se Indokinu tek načelo. Sve uz veliku zahvalu besprijekornom Perzepolisu jer na putu na kojem je svaki dan nešto moglo krenuti krivo, izvrsno je funkcioniralo baš sve!

Vozili smo se najrazličitijim prijevoznim sredstvima: 1. Avion – do Vijetnama i natrag, te od Siem Riepa do Bangkoka 2. Minivan – Ha Noi, Ha Long, Hue, Hoi An, Sai Gon, Phnom Penh, Siem Riep i Bankgkok 3. Džunka – Ha Long zaljev 4. Noćni vlak – Ha Noi-Hue i Da Nang-Sai Gon 5. Motorni čamac – delta Mekonga, jezero Tonle Sap i kanali u Bangkoku 6. Konjska zaprega – otok na delti Mekonga 7. Sampan – otok na delti Mekonga 8. Redovna autobusna linija – Sai Gon-Phnom Penh i Phnom Penh-Siem Riep 9. Tuk-tuk – Phnom Penh i Siem Riep 10. Slon – (Marijana i Dino) Angkor Wat 11. Taxi – Bankgkok

Nataša i ja smo koristili i kajak u HaLongu ;))

Od prijevoznih sredstava – paradoks je da zapravo nismo iskusili bicikl I motorić – a stvarno smo ih se nagledali…!!!! ? ne da se žalim, uopće… A što se tiče nekih rečenica, pa što još dodati onome što je Nat napisala…baš je to super sažela! Više i ne treba…eto mogu reći da su mi slike zelenih polja riže, plaža, užurbanih gradova, nevjerojatnih kulturnih spomenika, fascinantne povijesti i nasmijanih, lijepih ljudi u ne baš idealnim uvjetima još danima prolazile kroz glavu….I da bih se sutra vratila opet. Bez obzira što uglavnom nemaju pojma gdje je “Kroačija” – bilo je zabavno biti jednostavno “from Europe”. Još uvijek poneki obrok kod kuće jedem štapićima pa me uhvati nostalgija…:) I da, sigurna sam Ivona da ti je ekipa uspijela prenijeti naše zadovoljstvo organizacijom – fascinantno kako je sve išlo po planu! Čestitke!