Libanon
Dojmovi putnika
Putovanje i boravak u Libanonu te sve što sam tamo vidio i doživio u potpunosti su ispunili moja očekivanja. Čak i nadmašili. Posjetio sam do sada jako puno zemalja, a Libanon me je oduševio time što se na tako malom prostoru (5 puta je manji od Hrvatske) nalazi koncentrirano tako puno povijesti i arheoloških tragova 18 civilizacija koje su tuda prošle i ostavile traga, time što je i danas tamo tako velika raznolikost različitih kultura, nacija, jezika i religija. Čini mi se da nigdje u svijetu, kao u Libanonu, nema tako puno civilizacija na tako malom prostoru.
Libanon je zemlja ne baš lijepih i urednih gradova, ali zato prebogate povijesti i prekrasne prirode. Sve što sam tamo vidio mi se sviđa, a naročito: tvrđava u Tripoliu, šume cedrova, Dolina Qadisha, Beit Ed Din, špilja Jeita, svetište Harissa, Baalbek, Raouche Rocks u Beirutu…
Iz Libanona donosim samo najbolje dojmove i ovo putovanje će mi ostati u vrlo ugodnom sjećanju. Ja priznajem da sam ja dosta zahtjevan putnik, jer kad nekamo putujem, želim puno toga vidjeti i maksimalno iskoristi boravak u nekom gradu ili nekoj zemlji. Još jednom Vam zahvaljujem na trudu koji ste uložili u organizaciju mojeg putovanja, ali zahvaljujući tome uspio sam dobro putovati, imati dobar smještaj u Beirutu što mi je omogućavalo bezbrižan i udoban boravak, te ići na sve izlete i posjetiti baš sve što u Libanonu treba vidjeti.
Da, još jednom potvrđujem da je putovanje u Libanon bilo prekrasno i još uvijek ga prepričavam i preporučujem kolegama, obitelji i prijateljima. U Libanonu mi se sviđa i hrana. Libanonska kuhinja je poznata u svijetu, u njoj ima puno povrća i vrlo je ukusna. Naravno, orijentala kuhinja, ali vrlo dobra.
Ovo su bili najčešći komentari ljudi kad su me pitali kuda putujem ove godine. Vjerojatno nisu pogriješili.. ali ako sam lud, onda ne želim da ta ludost ikad prestane, jer bez te ludosti ne bih vidio kolijevku civilizacije, mjesto nastanka prvog alfabeta….. Byblos. Ne bih vidio niti Ballbeck, Sidon, Tir, Tripoli, dolinu Kadisha, spilju Jeitu i sam Beiruth, Pariz istoka.
Međutim sve se to sto sam vidio može na neki način dočarati i slikama i pričom ali samo srcem i dusom se može osjetiti ono sto doživite kada posjetite samostane i svetišta, a posebno samostan Sv. Sharbela.
Neopisivo iskustvo… i zbog toga sam sretan u svojoj ludosti.
Osim svetišta, gradova i prirodnih ljepota, zemlju cine i njegovi ljudi.
Rijetko gdje možete osjetiti takvu srdačnost ljudi koje sretnete na ulici… kada osjetite da ste dobro došli i kada vam sa veseljem ljudi ujutro požele ugodan početak dana.
Hvala Ivoni i Mohammadu sto su mojim prijateljima i meni omogućili još jedno putovanje i još jedno nezaboravno iskustvo za cijeli život.
Kiša nije ništa poremetila, barem ne bitno, budući smo mi uigrana grupa koja uživa u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Moj opis izlaska iz Libanona imao je cilj samo upozoriti na problem vize za neke druge hrvatske grupe u budućnosti. Osoblje na kontroli putovnica je bilo vrlo ljubazno, objasnili su mi da nitko nije pogriješio, ali da je propis da se boravak vise od 7 dana (mi smo bili 9) za Hrvate mora tražiti u njihovom veleposlanstvu, a viza je onda u kompjuteru i tada se može ući u zemlju i ostati kao turist i do 30 dana. Platio sam dodatnih 50000 LL i 35 dolara pristojbe za prekoračenje. Malo je trajalo, no srećom sam došao u zračnu luku rano, tako da mi je do leta u Abu Dhabi ostalo dovoljno vremena.
Prilažem i neke fotografije da vidite kako nam je bilo lijepo.
Još jednom hvala za organizaciju i brigu.
Dobrodošlicu su nam mahom davali i fenički gradovi Biblos, Sidon i Tir, najočuvaniji rimski grad Baalbek ili Heliopolis, manje očuvan Echmoun, skriven u plantažama banana, naranči i mandarina, zatim Anjaar, pa grad Tripoli s autohtonim soukom bliskoistočnih medina, rodni Bcharré libanonskog ponosa Gibran Khalil Gibrana i pokoji sačuvan cedar nacionalnog parka Qadisha.
Površinom nezamjetan na globusu, Libanon je svojim geostrateškim položajem i dugom, bogatom poviješću važna veza istoka i zapada, nezaobilazan broj na listi zemalja svjetskih putnika koji putovati vole i znaju.
Na svega 10 000 km2 doživjeli smo izuzetnu ljepotu tisućljetne kulturne i prirodne baštine, toplinu uz more, hladnoću uz snježne vrhove planina, spoj zapada i istoka, kozmopolitski Beirut, tipičan istočnjački Tripoli, mnoštvo različitih vjera. O hrani da i ne pričam.
Inače ja sam arheolog, tako da su mene više od svega bez daha ostavili Byblos (sa jednom jako pozitivnom atmosferom) i Baalbek (svojom grandioznošću). A i Sidon, Tir i Anjar su krasni.
Svaka pohvala agenciji Perzepolis i voditeljici puta Ivoni Denk koja je s velikom pomnjom organizirala putovanje u Libanon i neprestalno bdjela nad našom dvanaesteročlnom grupom.
Najviše što mogu reći jest preporuka svakome onome tko želi doživjeti ovu više nego fascinantnu zemlju i upoznati ljude, a da se pri tome osjeća sigurno i u dobrome društvu.
No Libanon je zemlja u kojoj ćete se osjećati dobro i sigurno, a uz već opisani Beirut, svakako treba razgledati i ostatak zemlje. Zahvaljujuću svojoj (ne)veličini, Libanon je idealan za obići u jednodnevnim izletima iz Beiruta kao ishodišne točke, upravo kao što smo to mi učinili. Baalbeck nas je oduševio veličanstvenim i jednim od bolje očuvanih rimskih nalazišta na Mediteranu. U Byblosu, kolijevci današnjeg pisma i jednom od najstarijijih kontinuirano naseljenih gradova na svijetu, naći ćete sve – rimske ruševine, križarsku utvrdu, orijentalni suk, malu i slikovitu ribarsku lučicu… Predivan je bio i posjet dolini Kadisha odnosno Wadi Qadisha u kojoj se nalazi mnogo marmonitskih manastira, a većina ih se može posjetiti samo pješice, što smo i mi učinili. Put pod noge i za sat vremena bili smo u malom manastiru u kojem danas obitava samo jedan svećenik, gotovo pustinjak. Gotovo, jer kada ne meditira i ne moli, rado će primiti posjetitelje i s njima porazgovarati.
Mogla bi nabrajati još, no nema smisla jer Libanon treba posjetiti i doživjeti. Preporučam!